Samo 27 kilometara južno od Dervente, u najvećem selu opštine Osinji, postoji kutak koji od zaborava čuva veliki broj starina koje su naši preci koristili u svakodnevnom životu.
Na prostoru od oko 3 000 metara kvadratnih nalazi se trenutno pet starinskih kijera koji u sebi kriju pravo blago od preko 400 predmeta, od onih velikih koji su nekada korišteni u poljoprivredi, do kućnih sitnica bez kojih tadašnje domaćinstvo nije moglo. Svaki od objekata tematski je drugačije uređen, pa se tako u jednom nalazi sve što je neophodno za tkanje, u drugom kompletna tesarska radionica, u trećem izgled nekadašnje kuće… Za sve to zaslužan je entuzijasta Nenad Kukić koji je na ovu ideju došao prije nešto više od četiri godine vođen željom da očuva sjećanje na ime svoga brata, koji je nastradao u ratu i za kojeg je bio posebno vezan. Zbog toga je jedan od kijera upotpunosti posvećen njemu, a i samo izletište nalazi se na mjestu na kojem su njih dvojica proveli djetinjstvo, uživali u prirodi ili se odmarali od napornih seoskih poslova.
Među eksponatima ističe se starinska natra koja je stara oko 250 godina, a na prostoru odmarališta pronađeni su i dijelovi grinčarije za koje se pretpostavlja da potiču još iz bronzanog doba i za šta se uskoro očekuje odgovarajuća dokumentacija nadležnih institucija koja će to potvrditi. Zanimljive su i školjke koje su iskopane na dubini od 9 metara i koje predstavljaju dokaz da je na ovim prostorima postojalo Panonsko more. Većinu predmeta Nešo je naslijedio od oca, dio je kupio, a dio su mu poklonili.
Uprkos skromnom budžetu, Nenad ima ambiciozne planove. Jer u svemu što je do sada uradio, a uradio je mnogo, bitnija je bila volja. Ove godine planira završetak još jednog objekta i pečenjare, sportskih terena za fudbal, košarku, odbojku, ali i neke tradicionalne sportove poput bacanja kamena, povlačenja konopca, piriza, palje i slično. Cilj mu je, kako ističe, čuvanje od zaborava nekih pomalo zaboravljenih igara osinjskog kraja, ali prije svega okupljanje starih i mladih koji bi u veselju, baš na njegovom imanju, provodili ugodno vrijeme. I to nije sve. Ubrzo bi centralnim dijelom odmarališta trebalo da zažubori fontana sa koje bi voda oticala koritom prema maloj vodenici i pećini, pa ispod mosta, u jezerce koje će biti posvećeno djeci oboljeloj od leukemije. Tu se planovi završavaju jer sve troškove snosi sam, a izostala je i podrška lokalne zajednice. Uprkos kreditnom zaduženju koje otplaćuje od teško zarađenog novca na pilani, Nenad ne krije zadovoljstvo.
- „Neko novac potroši u kafani ili na druge načine, a ja na ono što meni donosi zadovoljstvo. Svoj cilj sam ispunio, i još jedino kad me ne bude neka stave moju sliku i ime kraj bratove.“
O Nešinom poduhvatu čulo se na svim kontinentima, dobru riječ pronijeli su svijetom komšije i prijatelji iseljenici, pa je tako izletište pohodilo i nekoliko Poljaka i Njemaca. Tokom protekle godine „Nadešu“ je posjetilo oko 500 gostiju, a plan je da se od jeseni organizuju i časovi u prirodi derventskih osnovaca za šta postoje adekvatni uslovi.
Ko god bude u prilici treba da posjeti ovo jedinstveno zdanje i doživi nevjerovatan tradicionalni ambijent koje odmaralište pruža. Ako to bude nedjeljom, velika je šansa da iz prve ruke čuje i vidi kako je nekada izgledao život i uvjeri se u gostoprimstvo domaćina.
Boris Nikolić – Derventa Cafe
