Prije desetak dana posjetio sam jezero u Gradačcu, nedaleko iznad fudbalskog stadiona. Divno je to jezero, vrlo ugodno mjesto za odmor koje preko ljeta posjeti na hiljade mještana Gradačca i gostiju. Oko jezera su uredjene staze za šetanje, mnogi ovdje ljetuju, kampuju ili odmaraju preko vikenda. Ribari uživaju u pecanju ribe i divnom prirodnom ambijentu. U blizini je i Banja Ilidža sa hotelom, stotinjak metara od jezera je i igralište fudbalskog kluba Zvijezda. Ali, sada posljednji puta, kada sam otišao da na desetak minuta odmorim od dugog putovanja, zaista sam se neugodno iznenadio. Vode u ovom jezeru gotovo da nema. Bio sam zaprepašten izgledom jezera, obuzeo me nekakav čudan strah dok sam posmatrao golo dno jezera, blato koje se osušilo i na stotine ptica grabljivica koje su valjda po dnu tragale za uginulom ribom... Misli su mi pred ovom slikom zaista postale teške - kuda nas vodi ljudski nemar prema prirodi, kako ćemo skupo platiti danak suši, nije ovo jedini primjer - o nekim primjerima sam pisao i ranije. Poremećaj klime je evidentan na svakom koraku - da li mi možemo išta učiniti da spasimo predivnu prirodu u našoj zemlji? I još bezbroj pitanja pred ovim slikama... Nadajmo se da će doći padavine i da će ovo jezero ponovo da sjaji u svojoj ljepoti!
