Samo desetak metara od ovdje opisanog mjesta najviše nadmorske visine u Polju (Tatari) nalazi se usamljena stela vrlo lijepog oblika i izrade. Tog spomeničića sjećamo se i iz djetinjstva kada smo u blizini, u istoj toj šumici na čistini koju smo stvorili, igrali lopte. Međutim, nikada nisam čuo za objašnjenje i za pouzdane podatke o tome ko je zapravo ovdje sahranjen. Ovih dana sam saznao da bi jedan naš mještanin ipak mogao znati istinu ili legendu o ovom spomeniku, pa ću u narednom periodu svratiti do njega da pokušam saznati nešto o njemu. Kao djeca, a i odrasli, uvijek smo nekako ovakve usamljene spomenike zvali "Manojle" ili "Dragojle".
Pouzdano znam da se su se ovakve dvije stele (spomenika) u paru nalazili na njivi pokojnog Žarka Arivukovića nedaleko preko puta Ignjića kuća (na početku šumskog puta za Stubanje - Tatari). Provjerićemo da li još postoje, pa ćemo ponešto i o tome napisati. Pošto su bili u paru i te smo spomenike zvali Dragojle i Manojle. Znam samo da su se mnogi noću plašili prolaziti ovuda i ispredale su se razne legende među mještanima , jer su ti spomenici bili doslovno 2 metra od puta, preko kanala u međi. Vjerovatno u Polju na još nekoliko izolovanih mjesta ima još ovakvih stela. No, o njima kasnije, a sada pogledajmo ovaj napred opisani usamljeni spomenik.
Pouzdano znam da se su se ovakve dvije stele (spomenika) u paru nalazili na njivi pokojnog Žarka Arivukovića nedaleko preko puta Ignjića kuća (na početku šumskog puta za Stubanje - Tatari). Provjerićemo da li još postoje, pa ćemo ponešto i o tome napisati. Pošto su bili u paru i te smo spomenike zvali Dragojle i Manojle. Znam samo da su se mnogi noću plašili prolaziti ovuda i ispredale su se razne legende među mještanima , jer su ti spomenici bili doslovno 2 metra od puta, preko kanala u međi. Vjerovatno u Polju na još nekoliko izolovanih mjesta ima još ovakvih stela. No, o njima kasnije, a sada pogledajmo ovaj napred opisani usamljeni spomenik.
