Na fotografijama koje slijede pokazaćemo vam kućicu i malo domaćinstvo pokojnih Save i Đuke Stjepanović iz Polja - onako kako danas izgleda. Svi ih se sjećamo kao mnogo plemenite, dobre i poštene ljude. U ovoj kućici bilo je mnogo života, sreće i radosti. Iz nje su uvijek izlazila nasmijana i vedra lica, zadovoljstvo i skromnost bila je osnovna odlika ovih ljudi. Imali su i kćerku Danicu koja danas sa porodicom živi u Derventi. Pokojnog Savu su komšije i rođaci od milja zvali i Car, a i zbog toga što je jedno vrijeme bio najstariji u Stjepanovića. Sjećam se i danas kako je ovo dvorište bilo uvijek uredno i čisto, ljeti se sjedilo pod malim vinogradom, svako je bio dobrodošao - počašćen lijepom riječju, kafom, rakijom. A, skromna unutrašnjost kuće bila je savršeno čista i uredna, skladno raspoređen oskudan, ali dovoljan namještaj i biserno bijele zavjesice na prozorićima, kao i stoljnjak na stolu u centralnom dijelu sobice. Jedna kravica u štali, jedno do dva svinjčeta i nekoliko kokoša. U saobraćajnoj nesreći na željeznici Savoje jedva preživio, a nakon toga imao je veoma oštećen sluh. I pored toga, on je imao prirodni dar za zdrav humor i zbijanje šala. Savina domaćica Đuka bila je iz Lužana. Svi smo svjedoci njihove sloge, ljubavi i poštovanja. Eto, ja mislim da se i od ovakvih ljudi upravo može mnogo toga naučiti.
Kuća i dvorište