Šuma Grabik proteže se duž razgraničenja između zaseoka Tatari i Starčevići (Pavičići). To je u dužini od cca jednog kilometra. Kroz ovu šumu, svojom dolinom teče Grabički potok. Počinje ispod Ćosića i Ignjića kuća, prolazi ispod Stjepanovića i ulijeva se u rječicu Lješnicu kod njive zvane Luka, ispod kuće Jove Stjepanovića Brke ili Brane Stjepanovića. Nedaleko od ovog mjesta, koje vidimo na slici, nekada se nalazila ljesa - posebno građeni pleteni most. Ljesa je imala dva brvna širine jedno 2 metra, poprečne elemente u koje je bila upletena podloga od lijeske - nešto slično priručnim napravama za sušenje šljiva i voća. Iako je ljesa bila od naoko tankih lijeski (do 5 cm debljine), preko nje su ipak prelazili čak i volovi sa zapregom, krave koje su vođene na pašu preko rječice, ovce i pješaci mještani. Tuda je vodio i kraći put do zadruge u Žeravcu ili do kuća Banovića u Žeravcu. Kada su bile velike poplave, ljesa bi bila oštećena ili čak odnesena vodom, ali mještani su je uporno popravljali i ona je na tom mjestu stajala sve do 90-ih godina. Od tada ljese više nema, kao što nema ni platice na Lješnici koja je bila postavljena desetinama godina kod šume Tukovi, u blizini Živkovića kuća koje su bile u Žeravcu. Preko te platice svi smo bezbroj puta prelazili kada smo išli na autobusku stanicu u Žeravac ili da bi otišli u zadrugu (prodavnicu) da kupimo potrepštine za kuću.
Platica se sastojala od jednog brvna, drveta debljine 20 - 30 cm koje je sa gornje strane bilo zatesano tako da je bilo ravno. Platica je premošćavala Lješnicu na mjestu gdje je bila široka 3-4 m. Imala je na 1-1,5 m visine paralelno sa njom i jedno drvo koje je služilo za pridržavanje (rukohvat). Dešavalo se da su ljudi padali sa platice ako bi bili nespretni, ako bi se plašili prijeći, ako bi bili pijani ili ako bi od dotrajalosti pukao rukohvat, pa bi se izgubila ravnoteža. I ja sam jednom pao sa platice, ali ne ove koje opisujem. To se dogodilo u mom petom razredu kada sam išao u školu u Žeravac. Zdravko Grozdanović, Goran Pavičić, Boro Ignjić i ja krenuli smo poprijeko u školu, tj preko rijeke. Tada je jedna improvizovana platica, bez rukohvata sa strane, postojala i niže Sekulića kuća na Lješnici. Tako bi, prešavši tu platicu izbili na put koji iz Žeravca vodi u Malu Kulinu, išli bi tim putem i izašli kod katoličke crkve u Žeravcu i onda do škole. Jedno jutro smo dakle krenuli, došli do platice, moji drugovi su prešli, ali ja sam se nekako nespretno spotakao, pao u vodu zajedno sa svojom tašnom. Svi su se smijali, a ja, kad sam izašao iz vode - i ja sam se nasmijao i rekao da oni samo produže, a da ja danas ostajem kod kuće. Drugovi su se pogledli, uozbiljili i ipak nastavili u školu, a ja sam pošao kući jer sam se morao presvući i znam da sam cijeli dan sušio knjige i sveske pored šporeta. U tome nisam bio dovoljno pažljiv, pa su mi se listovi presušili i izmotali. Otac mi je, naravno, kasnije opravdao izostanak. E sad na Lješnici je bilo još platica, mostića, ljesa, ali o tome drugom prilikom.
A ovaj članak smo nazvali Grabički potok?!?!?!
Grabički potok na mjestu ulijevanja u Lješnicu
