24. ožu 2012.
SpektaR: CD Bardača kod Srpca.Rezime
SpektaR: CD Bardača kod Srpca.Rezime: Rezime Ovaj disk nastao je kao rezultat mog hobija i zadovoljstva koje bih na ovaj način da podijelim sa Tobom. Bardača me je svaki...
SpektaR: CD Bardača kod Srpca.Impresum
SpektaR: CD Bardača kod Srpca.Impresum: Ranko Stjepanović Bardača kod Srpca – fotografije Izdavač Srpski književni klub VIHOR Derventa Urednik Savko Pećić ...
SpektaR: O Bardači
SpektaR: O Bardači: Bardača Neprocjenjivo bogatstvo opštine Srbac predstavlja već nadaleko poznata Bardača, rezervat prirode sa 11 jezera, jedinstven na ov...
SpektaR: Bardača kod Srpca.Predgovor
SpektaR: Bardača kod Srpca.Predgovor: Predgovor Poštovani, ovaj disk nastao je kao rezultat mog hobija i zadovoljstva koje bih na ovaj način da podijelim sa Tobom. Barda...
SpektaR: Bardača.Do kada ćemo sve uništavati?
SpektaR: Bardača.Do kada ćemo sve uništavati?: Propadanje Bardače kod Srpca traje već dugo. kao i hiljade puta do sada nadležni reaguju kasno. Ovih dana se pojavilo niz članaka o navod...
23. ožu 2012.
Kopačica
Kopačica - znate li šta je to? Ne mislimo ovdje na ženu koja kopa! Kopačicom u našem selu zovemo poljoprivrednu alatku koja je nekada bila mnogo napredna i znatno je bila od pomoći seljacima. Vukli su je volovi, konji, a neki put i krave. Osnovni dijelovi kopačice su ravne oštre trouglaste ralice koje gule zemlju, mrve je ili odstranjuju korov i daske koje razgrću zemlju. Napred na gredelju kopačica ima mali željezni točkić radi lakšeg kretanja, stabilnosti i regulacije visine tj. dubine kopanja, na sredini gredelja je željezno crtalo koje siječe zemlju ispred željeznih dasaka koje je polažu na stranu. Takođe ima i drške za koje se drži onaj ko upravlja njome. Kopačica kopa kontinuirano i odstranjuje korov. Upotrebljavala se za čišćenje korova između dva reda kukuruza na primjer. Takođe je vrlo korisna kada se zagrće kukuruz ili krompir ili kada se prave redovi za sadnju krompira ili kada se vadi krompir.
Dječija pjesma o proljeću
|
U prirodi se nešto
događa,
svaka travka ponovo se rađa, meda se iz sna polako budi, a žaba u bari počinje da sudi.
Hajte deco sa svih
strana,
proleće je sad pred vama.
Lasta nam se smeši s
krova,
a u šumi lista jova, šarenilo na sve strane, došlo sunce kiti grane! |
||
Posavsko proljeće u Derventi
KUDM "Bosiljak" iz Dervente, organizuje FESTIVAL
FOLKLORA "POSAVSKO PROLJEĆE" u Derventi, koji će se održati 25. marta
(nedjelja) u Centru za kulturu u Derventi sa početkom u 19,oo časova. U
programu učestvuju: KUD "Kopaonik" Leposavić – Kosovo, Dječije obdanište
"Trol" Derventa, KUD "Šamac" Šamac, GKUD
"Pronija" Prnjavor, KPD "Vaso Pelagić" Pelagićevo, KUD
"Duško Trifunović" Brod, Škola folklora iz Srpca i KUDM
"Bosiljak" Derventa.
"Dervenćani će imati dobru priliku da na sceni vide više od
250 izvođača i da uživaju u raznovrsnosti programa. Svakako,
posebni gosti ovog festivala su djeca iz obdaništa "Trol" Derventa i
KUD "Kopaonik" iz Leposavića sa Kosova, najbolji ansambl u zadnjih
nekoliko godina na Kosovu i na Saboru folklora u Srbiji za 2011. godinu"
ističu u KUDM "Bosiljak" Derventa.
Posavkse novosti
Intarzije Bogdana Milojevića - Bosanski Lužani
Često kroz život prolazimo površno. Mislimo da znamo dosta ili gotovo sve o našem kraju, ljudima u njemu, našim komšijama. Često kažemo za nekoga da ga poznajemo kao krnjavu paru - narodni izraz. Takav pogled na život, na naš kraj, na ljude dovodi nas samo do površnog znanja, zabluda, pa čak i do predrasuda. Vjerujem, tako, da mnogi od nas u našem zavičaju i zaista ne znaju čime se to bavi Bogdan Milojević. Obzirom da je dugo živio i radio van svog rodnog mjesta Bosanskih Lužana, možda čak ima ljudi kod nas, a naročito mlađih, koji ga uopšte i ne znaju. A, možda i zato što je Bogdan tih, nenametljiv i radin!? Ili, možda zato što je vrhunski svjetski umjetnik!?
A, Bogdan sa svojom suprugom Milkom (tri kćerke su udate) živi tu nedaleko od nas, pokraj nas u Bosanskim Lužanima - samo par stotina metara od raskrsnice sa Žeravcom (kako mi to kažemo u blizini Spomenika) ili samo par stotina metara od naše prelijepe i Bogdanu drage Ukrine na kojoj povremeno peca i odmara, sakuplja inspiraciju za svoje intarzije. Intarzije? Posebna vrsta slika, umjetničkih djela, rađenih pomoću tankih listića drveta tzv. furnira.
Milojević Riste Bogdan rođen je u Lužanima Bosanskim kod Dervente. Kako rano ostaje bez roditelja, u jedanaestoj godini odveden je u Dječiji dom sa bratom Tomislavom u Gračanicu. Školovan je u Zavidovićima, Zrenjaninu i Beogradu. Završio je mašinstvo - mehanička prerada drveta - finalni smjer i studij zaštite na radu. Prvi značajan uspjeh u likovnom stvaralaštvu imao je na Saboru narodnog stvaralaštva u Tesliću 1974. godine. Izlagao je u Berlinu, Beču, Milanu, Barceloni, Derventi, Prnjavoru, Brodu... U prethodnoj Jugoslaviji imao je više od stotinu izložbi, što zajedničkih što samostalnih.
Povodom izložbe u Prnjavoru 2011. godine, u katalogu za izložbu, Slobodan Jerinić piše : Intarzija, svoj identitet pronalazi u sintezi likovnog izraza najpribližnijeg mozaiku i tehnike discipline dvodimenzionalnog modeliranja. Zbog svoje kompleksnosti, velike zahtijevnosti ovaj likovni izraz iziskuje od umjetnika vještinu, strpljenje i dugotrajan rad, pa radi toga je mali broj umjetnika koji se odlučuju da svoju kreativnost i umjetničku inventivnost realizuju kroz ovaj likovni izraz. da bi djelo koje se stvara na kraju ponijelo epitete umjetničke vrijednosti potrebna je ne samo umjetnikova kreativna obdarenost nego i vrsno poznavanje tehničkih i tehnoloških osobina drveta (furnira) pri obradi. Drvo (furnir) pripada po svom nastanku i porijeklu grupi prirodnih materijala, pa je pogodno za obradu i umjetniku nudi široku lepezu svojih tehničkih i estetskih osobina.
Na osnovu boje, teksture i ornamenta furnira, umjetnik gradi kompoziciju i na taj način nam sugeriše položaj, usmjerenost, prostornost i kompletan milje estetskih pojmova elemenata. Djela rađena u intarziji odišu mekoćom, spokojnošću i nesagledivom toplinom što je često osobina i odraz umjetnikovog karaktera.
Ovih dana posjetio sam Bogdana u njegovoj kući - galeriji. Predivan domaćinski doček, ljubaznost njegove supruge i umjetnički ambijent učinili su da se osjećam veoma lijepo. A, i razgovor je tekao ugodno u toplini galerije slika. Svojevremeno, prije nekih desetak godina, bio sam organizator Bogdanove izložbe u Narodnoj biblioteci u Brodu, pa mi je autor i dobar dio slika poznat. Ipak, sada je mnogo novih djela koje sam želio vidjeti i koje sam želio pokazati vama. Pa, onda, da pogledamo!
A, Bogdan sa svojom suprugom Milkom (tri kćerke su udate) živi tu nedaleko od nas, pokraj nas u Bosanskim Lužanima - samo par stotina metara od raskrsnice sa Žeravcom (kako mi to kažemo u blizini Spomenika) ili samo par stotina metara od naše prelijepe i Bogdanu drage Ukrine na kojoj povremeno peca i odmara, sakuplja inspiraciju za svoje intarzije. Intarzije? Posebna vrsta slika, umjetničkih djela, rađenih pomoću tankih listića drveta tzv. furnira.
Milojević Riste Bogdan rođen je u Lužanima Bosanskim kod Dervente. Kako rano ostaje bez roditelja, u jedanaestoj godini odveden je u Dječiji dom sa bratom Tomislavom u Gračanicu. Školovan je u Zavidovićima, Zrenjaninu i Beogradu. Završio je mašinstvo - mehanička prerada drveta - finalni smjer i studij zaštite na radu. Prvi značajan uspjeh u likovnom stvaralaštvu imao je na Saboru narodnog stvaralaštva u Tesliću 1974. godine. Izlagao je u Berlinu, Beču, Milanu, Barceloni, Derventi, Prnjavoru, Brodu... U prethodnoj Jugoslaviji imao je više od stotinu izložbi, što zajedničkih što samostalnih.
Povodom izložbe u Prnjavoru 2011. godine, u katalogu za izložbu, Slobodan Jerinić piše : Intarzija, svoj identitet pronalazi u sintezi likovnog izraza najpribližnijeg mozaiku i tehnike discipline dvodimenzionalnog modeliranja. Zbog svoje kompleksnosti, velike zahtijevnosti ovaj likovni izraz iziskuje od umjetnika vještinu, strpljenje i dugotrajan rad, pa radi toga je mali broj umjetnika koji se odlučuju da svoju kreativnost i umjetničku inventivnost realizuju kroz ovaj likovni izraz. da bi djelo koje se stvara na kraju ponijelo epitete umjetničke vrijednosti potrebna je ne samo umjetnikova kreativna obdarenost nego i vrsno poznavanje tehničkih i tehnoloških osobina drveta (furnira) pri obradi. Drvo (furnir) pripada po svom nastanku i porijeklu grupi prirodnih materijala, pa je pogodno za obradu i umjetniku nudi široku lepezu svojih tehničkih i estetskih osobina.
Na osnovu boje, teksture i ornamenta furnira, umjetnik gradi kompoziciju i na taj način nam sugeriše položaj, usmjerenost, prostornost i kompletan milje estetskih pojmova elemenata. Djela rađena u intarziji odišu mekoćom, spokojnošću i nesagledivom toplinom što je često osobina i odraz umjetnikovog karaktera.
Ovih dana posjetio sam Bogdana u njegovoj kući - galeriji. Predivan domaćinski doček, ljubaznost njegove supruge i umjetnički ambijent učinili su da se osjećam veoma lijepo. A, i razgovor je tekao ugodno u toplini galerije slika. Svojevremeno, prije nekih desetak godina, bio sam organizator Bogdanove izložbe u Narodnoj biblioteci u Brodu, pa mi je autor i dobar dio slika poznat. Ipak, sada je mnogo novih djela koje sam želio vidjeti i koje sam želio pokazati vama. Pa, onda, da pogledamo!
Bogdan radi
Primjer jednog kataloga izložbe
Predložak (slika u radu)
Djela
Partenon
Vodenica
Konji u oluji
Djevojka na kamenu
Konji u zaprezi
Majka sa djetetom
Djevojka sa krčagom
Na pojilu
Panj
Pejsaž sa rodom
Djevojčica sa golubom mira
Ribar
Umjetnik odmara
Stari zanati - pravljenje sikirišta
Reklo bi se da je jednostavno napraviti dražalicu (držalje) za sjekiru. Kod nas se ovaj dio naziva sikirište. Pravi se od tvrdog drveta - drenovina, klen, grab, brijest...koje se suši i više godina, da bi bilo otporno na udarce i oštećenja prilikom sječe drveta ili prilikom cijepanja drva. Za izradu sikirišta neophodno je imati stolarsku klupu, (h)oblić, turpije za drvo, šmirgl papir... Ručna izrada podrazumijeva da se drvo prvo grubo pripremi i približi obliku sikirišta, potom se obla (hobla) oblićem tako da na jednom kraju bude deblje, a na drugom tanje da bi sjekira mogla naići na njega. Debljina držalja zavisi od promjera ušica na sjekiri. Sjekira se proba nabijati više puta, nakon svake probe sikirište se još malo podesi i izobla. Na kraju se zadebljani dio sikirišta namaže tot mašću i sjekira se nabije do kraja, tako da čvsto stisne sikirište, da ne spadne prilikom rada. Na sličan način se prave i kosišta, motičišta i držalja za druge seoske alatke.
Djed Milan Stjepanović pravi sikitište
Proba
Da lakše naiđe - tot mast
Sjekira
Svračije gnijezdo
Prvi dan proljeća u Polju
Proljeće je počelo 20. marta. Evo nekoliko sličica iz Polja koje su snimljene na taj dan. Odnose se na cvijeće vjesnike proljeća i neke radove u proljeće.
Golubarstvo - Slavkina velika ljubav
Slavka Đekića u Žeravcu smo posjetili iznenada, nenajavljeno. Kod dobrog prijatelja i komšije mogao sam sebi dozvoliti tu slobodu, a izgleda nisam ni pogriješio, jer se Slavko obradovao mom dolasku i odmah ostavio svoj posao na sređivanju pčelinjih košnica koje se nalaze na kamionskoj prikolici. Naravno, ni ja nisam pretjerao, pa smo u ugodnom razgovoru proveli onoliko koliko je njemu odgovaralo da odmori. Odmah me pozvao za sto koji se nalazi u ugodnom ambijentu njegovog dvorišta, a supruga Nada nas je ljubazno poslužila kafom, kolačima i sokom - naši običaji, najljepši na svijetu. Sa Slavkom se može razgovarati o svim mogućim temama - pčelarstvu, strarinama i tradiciji, slikanju u tehnici intarzije...,ali smo se ovoga puta fokusirali na razgovor o golubarstvu. Pa, tako Slavko reče, golubarstvom se bavi i njeguje ljubav prema golubovima od svoje 12. godine, kada su mu se kod pokojnog Zorana Milojevića svidjeli slavonski gaćani i tada je kupio svoj prvi par golubova. Posle toga imao je još nekoliko parova. Ali, u to vrijeme svinjsko meso se sušilo na tavanima kuća, a golubovi su letjeli slobodno svaki dan, tako da su ulazili u tavan i naravno, kljucali slaninu... To je pomalo izazvalo negodovanje ukućana, pa Slavko objektivno, nije mogao proširivati svoje jato, ali sam je sebi dao zadatak da će to učiniti čim bude imao uslove. I tako je neko vrijeme bio bez golubova, ali oni su mu ostali, kako sam kaže, neizbrisiva ljubav.
Kada se oženio 1973. godine, a tada je živio i radio u Sisku, kupio je dva bijela goluba perikera, a nakon toga još golubova, pa je jedno vrijeme imao i do 70 komada. najviše je u to vrijeme imao komaronskih prevrtača, gušana i perikera. kaže da su mu se najdublje urezali zagrebački prevrtači zbog njihove vesele naravi i atraktivnosti, a i nisu posebno zahtjevni. Slavko je ponovo počeo da živi u Žeravcu 1995. godine i već 1996. je ponovo nabavio zagrebačke prevrtače i druge golubove, tako da ih sada ima oko 40 komada.
Interesantno je da Slavko ima i dva para grlica koje je dobio na poklon od Željke Ćosića, svog dobrog prijatelja iz Polja koji je kod svoje kuće razmnožio grlice. Grlice sasvim normalno bitišu pored golubova i neprestano (a, posebno ujutro) pjevaju svoje poznato kupuj kru. Osim zagrebačkih, ima i brojne brodske prevrtače.
Svoje golubove Slavko drži u posebno ograđenom velikom kavezu od pletene žice unutar koga se nalaze drva sa granama da golubovi mogu slijetati, hranilice, poseban smještaj za noć i zaštitu od nevremena, kavezi i drugo. Golubove hrani posebnom hranom za golubove koja se sastoji od sitnog kukuruza, suncokreta, bijelog prosa, crvenog prosa, pšenice, ječma i riže. Naravno, ponekad im daje i drugu hranu, kao npr. sušene mrvice hljeba i redovno im sipa vodu u posude.
Svi Slavkini golubovi su prstenovani numerisanim prstenovima koje isporučuje Savez golubara Republike Srpske prema određenim pravilima, a Slavko je član Društva za zaštitu i odgoj sitnih životinja HOBI Derventa, čiji je i sekretar. Kuću ovog golubara krase mnoge diplome, priznanja i pehari za učešće i osvojena pobjednička mjesta na brojnim takmičenjima golubara - Banja Luka, Derventa, Tešanj...
Kao dodatne motive za bavljenje ovim predivnim hobijem, Slavko ističe da ga bavljnenje golubarstvom i igra sa njegove 3 unuke tako opušta za druge poslove, da tako napuni akumulatore i psihološki se najbolje opusti. On preporučuje, posebno djeci i omladini, da se bave golubarstvom i da se druže sa životinjama kako bi ostali zdraviji, duhovno jači i da se time odmaknu malo od kompjutera i igrica koje, ako se pretjerano koriste, uništavaju psihu. Ističe da mladi treba da u ruci osjete nešto što diše i što je živo, da osjete da je to (npr.golub) neko biće, a ne samo plastične (ponekad i kancerogene) igračke.
Pitao sam Slavka kakvu bi još poruku još poslao mladima, a on je odgovorio da bi volio i da bi bilo korisno da se mladi ljudi što više druže sa životinjama i živim bićima i da što više borave u prirodi!
Kada se oženio 1973. godine, a tada je živio i radio u Sisku, kupio je dva bijela goluba perikera, a nakon toga još golubova, pa je jedno vrijeme imao i do 70 komada. najviše je u to vrijeme imao komaronskih prevrtača, gušana i perikera. kaže da su mu se najdublje urezali zagrebački prevrtači zbog njihove vesele naravi i atraktivnosti, a i nisu posebno zahtjevni. Slavko je ponovo počeo da živi u Žeravcu 1995. godine i već 1996. je ponovo nabavio zagrebačke prevrtače i druge golubove, tako da ih sada ima oko 40 komada.
Interesantno je da Slavko ima i dva para grlica koje je dobio na poklon od Željke Ćosića, svog dobrog prijatelja iz Polja koji je kod svoje kuće razmnožio grlice. Grlice sasvim normalno bitišu pored golubova i neprestano (a, posebno ujutro) pjevaju svoje poznato kupuj kru. Osim zagrebačkih, ima i brojne brodske prevrtače.
Svoje golubove Slavko drži u posebno ograđenom velikom kavezu od pletene žice unutar koga se nalaze drva sa granama da golubovi mogu slijetati, hranilice, poseban smještaj za noć i zaštitu od nevremena, kavezi i drugo. Golubove hrani posebnom hranom za golubove koja se sastoji od sitnog kukuruza, suncokreta, bijelog prosa, crvenog prosa, pšenice, ječma i riže. Naravno, ponekad im daje i drugu hranu, kao npr. sušene mrvice hljeba i redovno im sipa vodu u posude.
Svi Slavkini golubovi su prstenovani numerisanim prstenovima koje isporučuje Savez golubara Republike Srpske prema određenim pravilima, a Slavko je član Društva za zaštitu i odgoj sitnih životinja HOBI Derventa, čiji je i sekretar. Kuću ovog golubara krase mnoge diplome, priznanja i pehari za učešće i osvojena pobjednička mjesta na brojnim takmičenjima golubara - Banja Luka, Derventa, Tešanj...
Kao dodatne motive za bavljenje ovim predivnim hobijem, Slavko ističe da ga bavljnenje golubarstvom i igra sa njegove 3 unuke tako opušta za druge poslove, da tako napuni akumulatore i psihološki se najbolje opusti. On preporučuje, posebno djeci i omladini, da se bave golubarstvom i da se druže sa životinjama kako bi ostali zdraviji, duhovno jači i da se time odmaknu malo od kompjutera i igrica koje, ako se pretjerano koriste, uništavaju psihu. Ističe da mladi treba da u ruci osjete nešto što diše i što je živo, da osjete da je to (npr.golub) neko biće, a ne samo plastične (ponekad i kancerogene) igračke.
Pitao sam Slavka kakvu bi još poruku još poslao mladima, a on je odgovorio da bi volio i da bi bilo korisno da se mladi ljudi što više druže sa životinjama i živim bićima i da što više borave u prirodi!
Golubarnik
Slavko hrani golubove
Mladi golubovi
Kavezi
Diplome
Pehari
Slavko Đekić sa peharima za golubarstvo
Pretplati se na:
Postovi (Atom)