7. ruj 2011.

Lijepe kuće i dvorišta

Ovom oznakom želim da predstavim fotografijama lijepe kuće i dvorišta u Polju, a ima ih puno. Oduvijek se ovom uredjenju kod nas poklanjalo dosta pažnje, a sada se posebno vodi računa o estetici dvorišta, o rasporedu i asortimanu hortikulture, travnjacima, kanalima i živicama pored kuće, vrtnom mobilijaru, stazama, ogradama i kapijama, cvjetnim površinama...Mnogi naši ljudi su se potrudili da kuću, dvorište i okućnicu urede da im bude lijepo i ugodno mjesto za život. Treba za to ulagati dosta truda, ali se isplati jer je ljepše i živjeti u ljepšem ambijentu. Počinjemo sa kućom Ranka i Smilje Živković, a moja je želja da u ovu rubriku udju sve kuće u Polju.



Malo osvježenje

Konačno je malo osvježilo. U ponedjeljak (05.09.) predveče nad Polje su se nadvili oblaci i činilo se da će pasti dobra kiša i značajno osvježiti vazduh i zemlju. Medjutim, od tog nadanja desila se samo mala kratkotrajna kišica. Ipak došlo je do malog osvježenja, pa tako temperature u utorak i danas nisu tako visoke kao što je to bilo donedavno. Fotografije su snimljene na početku kišice u ponedjeljak.




4. ruj 2011.

Hvala

Svima vama koji ste do sada pogledali ovaj blog upućujem jedno veeliiiko HVALA !!!

I šaljem vam jedno srce iz Polja!!!

Evo jedna misao Ive Andrića : Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

Golubarstvo - stari Borin hobi

Stariji samo 2 - 3 godine od mene, a ja sam tada mogao ići npr. u drugi razred Osnovne škole, Boro Stjepanović i Ranko Živković su me veoma zainteresovali za golubove i golubarstvo. Sjećam se da sam zajedno sa njima išao kupovati golubove čak u " Šušnjare ili Nove Lužane " . Boro i Ranko imali su tada i do 50 golubova, što je bio samo moj dječački san. Znam da sam imao najviše 25 golubova. Medju njima je bilo prevrtača, ronlera, krunaša, lepezana i " gaćonja " - zvali smo ih tako jer su im noge bile obrasle perjem. Golubove smo i razmjenjivali, a za kvalitet vrste bilo je presudno da golub ima što manji i kraći kljun. Da bi se pred drugim dječacima hvalio, znam da sam pravio fine male prstenove od sjajnog žutog aluminijskog lima i pažljivo stavljao nekim golubovima oko nogu. Kaveze smo pravili od drvenih gajbi ili običnih dasaka i pričvršćivali ih za zidove štala ili štagera, ali smo uvijek imali problem sa mačkama koje su  vrebale i uspijevale da uhvate ponekog goluba i pojedu ga. Neki golubovi su bili žrtve gladnih jastrebova, pa je uvijek bio rizik puštati golubove da lete. Ipak, nismo mogli odoljeti, puštali smo ih i uživali u njihovoj eleganciji i letačkim sposobnostima, divili se visinama koje su oni dostizali, vratolomijama koje su izvodili prilikom prevrtanja u vazduhu, a to su najbolje činili prevrtači i ronleri. Ronleri su bili toliko " ludi " da se sjećam jedne prilike u kojoj se moj golub toliko prevrtao u vazduhu da je , meni na očigled, veoma snažno udario u krov šupe, ostao je živ, ali mu je glava bila okrenuta unazad - hranio sam ga i pojio nekoliko dana u kartonskoj kutiji, ali je na kraju ipak krepao. Na travi i u dvorištu pravo divljenje su izazivali lepezaneri, sa širokim i lijepim uzdignutim, u lepezu načinjenim repovima. Divno su gugutali i šepurili se. Najveća radost bila je kada se izlegu mladi golubovi. A, da bi imali više golubova hvatali smo i tzv. divljake ( tzv. gradske golubove ), tj. one što lete u jatima i žive na kućama ( obično napuštenim ). Sjećam se da smo jednom prilikom Željko Stjepanović i ja otišli do napuštene kuće Nede Banovića u Žeravcu i na tavanu hvatali golubove. Da nam ne bi pobjegli, napravili smo alatku kojom bi zatvorili onu rupu koja se nekada pravila na dumama kuća ( obično je bila trouglasta ili okrugla), a jedan od nas je na tavanu hvatao golubove i trpao ih u one mrežaste vreće za krompir - onda smo ih odnosili kući i zatvarali u kaveze. Ta alatka se sastojala od jedne dugačke drvene motke ( npr.5 m ) na čijem vrhu je sa strane bila prikovana daska ( npr. 30 x 30 cm ) koja se prisloni na dumu i njome se zatvori rupa kroz koju bi golubovi mogli izlaziti. Pored već nabrojanih, u našem kraju golubarstvom su se bavili i voljeli ovaj hobi i Sreto Jelić, Branko Arivuković, Boro Ignjić, Novo Ignjić...
Ovih dana sam posjetio Boru Stjepanovića i na moje veliko iznenadjenje ugledao golubove i golubarnik. Ranije sam  vjerovao da zbog veoma velikih obaveza na porodičnoj farmi više ne drži golubove, ipak... Ljubav prema golubarstvu ostala je i on sada ima vjerovatno preko sto golubova različitih vrsta. Svoju ljubav prema golubovima prenosi na svog sina Nedeljka, a kaže da i danas ode i posjeti poneku izložbu golubova i još uvijek razmjenjuje golubove sa drugim golubarima. Sad pogledajmo nekoliko fotografija snimljenih ovom prilikom kod Bore Stjepanovića.

Golubarnik iz dva dijela ( zidana prostorija i vanjska zaštićena mrežama )


Boro Stjepanović ( sa šeširom ) sa sestrićem Sladjanom Jelićem

Suve mrvice od hljeba za golubove

Golubovi guču



Budući visokoletači


Dom kulture u Polju?!


Pored dionice puta kroz Polje, na potezu od škole do silosa, nalazi se Dom kulture. Tako se barem nekada zvala ta zgrada. I pored nje je bilo fudbalsko igralište. U njoj su se održavale priredbe, festivali - kako to kažu naši najstariji sugradjani, mnogi od nas tu smo pogledali svoj prvi film na platnu tj. na zidu, tu se okupljalo na igrankama i učilo prve korake plesa, kola i vježbalo pjevanje za javne nastupe, tu su mnogi stekli prvu simpatiju i ljubav i ... još mnogo toga. Danas se u ovoj ruševini, navodno, nalazi prostorija MZ Polje (bar tako piše na tabli iznad, vjerovatno vrata?). ZASLUŽUJEMO LI ovo - vjerovatno DA?!

Javna rasprava o zaštiti rijeke Ukrine

Centar za kulturu u Derventi bio je u srijedu, 24. avgusta, mjesto javne rasprave o zaštiti rijeke Ukrine. Raspravu je organizovala opština Derventa i Turistička organizacija Dervente. Učesnici su bili brojni i pokrenute su neke inicijative i ideje. Proteklih mjesec dana ovoj raspravi prethodili je potpisivanje peticije o zaštiti rijeke Ukrine koju su potpisali brojni gradjani Dervente, ali i ljudi iz drugih krajeva. Najviše se raspravljalo o nepropisnom i prevelikom zahvatanju vode od strane ribnjaka u Prnjavoru i Brodu. Zaštita Ukrine je moguća ako se prvo zaštiti nivo vode u njoj, a onda i rješavanjem zagadjenja i kanalizacije. Raspravljalo se i o dokumentu pod nazivom Plan upravljanja pod slivom rijeke Ukrine koji bi trebale prihvatiti i realizovati pet opština i to Čelinac, Teslić, Prnjavor, Derventa i Brod. Rješavanje problema nedostatka vode u Ukrini je hitno i jedno od najvašnijih problema u regiji i ono bi moglo imati nesagledive pozitivne efekte na biljni i životinjski svijet u slivu Ukrine, a o dobrim efektima po stanovništvo nepotrebno je govoriti - povoljna mikroklima (svjedoci smo da je Derventa prečesto medju najtoplijim gradovima u BiH i da suša na našem području uzima sve veći danak), užitak u kupanju i ribarenju, dobri efekti na sport i kulturu, ekološki efekti, privredni i poljoprivredni, estetski...I sve to, samo ako i zaista samo ako ne budemo improvizovali i "razvodnjavali", čemu smo na, nažalost skloni, a i to svi znamo.

160. Derventski vašar

Završen je 160. Derventski vašar. Sabor sa tako velikom tradicijom ove godine održan je od 27. do 30. avgusta. Kao i svake godine vašar je povezan sa obilježavanjem pravoslavnog praznika Velike Gospe - 28. avgussta. Bogat spektar privrednih, zabavnih, kulturnih, religijskih, sportskih sadržaja i ove godine bio je glavna karakteristika vašarskih dana. U Sportsko - kulturnom centru održan je 6. sajam privrede i turizma, od 19. do 21. avgusta u Velikoj Sočanici održana je 6. izložba stočarstva na kojoj su učestvovali poljoprivrednici iz Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije i Hrvatske. Vašarski dani protekli su uz tradicionalno veliki broj gostiju, trgovalo se, zabavljalo, igralo, pjevalo...Povodom Krsne slave Srpske pravoslavne crkve u Derventi u Sabornom hramu Uspenija Presvete Bogorodice održana je liturgija i svečana litija. Održana je takodje i svečana sjednice Skupštine opštine Derventa i parastos na Centralnom spomen obilježju. Otvorena je i izložba slika derventskog slikara Saše Bogdana u Centru za kulturu. Osim toga, a u sklopu ovih manifestacija, Dervenćani i gosti sa svih strana uživali su i u  brojnim drugim dogadjanjima kao što su brojne aktivnosti Omladinskog centra Derbent, rukometni turnir, takmičenja ribolovaca i košarkaša, turnir u odbojci na pijesku i  mnogim drugim. Sve u svemu, ko je bio u prilici i želio da uživa, mogao je. Do vidjenja na 161. Derventskom vašaru!!!