21. ožu 2016.

Počelo je proljeće - pozdravimo ga i mi !

СТАРЕ БАКИНЕ КУХИЊСКЕ КУТИЈЕ

Posted on  | 

10367141_879764545446649_108814419679836878_nНа полицама  и креденцима стајале су овакве, и њима сличне,  бакине лимене кутије за зачине, за мирођије како смо говорили.  Наравно, с обзиром на танки њежни недовољно заштићени лим,  најчешће их рђа мало нагризла, поготово оне које би се  нашле близу соли или које су често додириване сланим или мокрим рукама. У свеопштем сиромаштву бакиње кухиње ове кутије су биле права раскош облика и боја, али још више израз извјесне модерности и техничког напретка.
Старе кутије
Старе бакине кутије у низу уз које смо одрастали
Starinska_kutija_1
Обојена дрвена соленица или шећерница 
За со су се користиле дрвене кутије од куване буковине, али и других врста дрвених дашчица, увијек с предње стране украшене стилизованом сличицом цвијета, неке вињете, етно-мотива итд. Неки су на дрвету усијаним жељезом уписивали за што је намијењена:  „шо“, „шећер“ и сл. Сеоски столари правили су ове кутије у разним величинама и облицима. За задњој страни   био је  повишени дио с рупом да би се кутија могла објесити о ексер забијен у зид. У том смислу оне су биле самостојеће у односу на лимене кутије у низу које су по величини поредане на неку подлогу.
Ево и оних живљих боја
Ево и оних живљих боја
Керамика је дошла касније, вјероватно је била скупа, а пластика још није угледала свијет бакине кухиње. Нама дјеци најзанимљивије су биле оне у којима је држан шећер, кога никад није било у изобиљу па су наше крађе  биле оштро критиковане, а богме зад зафали за колаче, било је и веће  гужве. Ето  тако једноставни предмети врло пластично освјежавају сјећање на прохијало вријеме, на један начин живота  чија је љепота и вриједност била баш  у тој једноставности.
Теодор  Трифуновић

Fantastična priroda - Zbunjene ptice ili ja!?

Prije otprilike sedam dana, radeći nešto u vrtu na selu, iznenada sam začuo veoma snažan zvuk oglašavanja ptica. Podignuvši pogled prema nebu ugledao sam jato od stotinjak ptica koje su se vraćale sa juga. Neobično je bilo to što je ovo jato onako smušeno kružilo iznad sela, bez ikakvog redoslijeda, vrlo haotično, zbunjeno i u  gomili ispuštajući vrlo neobične i snažne zvukove. Ova me je slika veoma iznenadila, pa sam se zainteresovao da pojavu odgonetnem. Odmah sam uzeo fotoaparat i počeo da snimam i pratim. Pitao sam se zašto li se ovo događa, jer smo navikli da iznad sela prelijeću jata u jesen prema jugu, a na proljeće prema sjeveru, ali kad prelijeću obično oglašavanje jata nije tako jako, a lete u savršenoj formacji u obliku slova V, sa vođom na čelu. Nakon otprilike pet minuta takvog nasumičnog kruženja jata ugledao sam u daljini, u pravcu juga, četiri zaostale ptice koje su se veoma trudile da stignu svoje jato. Vjerovatno su bile slabije od drugih ptica i nisu mogle da prate jato, pa su zaostale. Ali ptičija solidarnost i borba za opstanak svakog primjerka vrste prevagnula je kod jata i ono se odlučilo na čekanje slabijih ptica. Četiri zaostale ptice su konačno pristigle, utopile se u haotično jato koje je tako kružilo još pola minuta, kao da se o nečemu dogovaralo. Iznenada je iz tog haosa, u pravcu sjevera, izronila jedna ptica, a sve ostale su ubrzo iz haotičnog jata izlijetale za njom i jato je u savršenom redu i svojoj ptičijoj formaciji nastavilo let do nekog od odmorišta na sjeveru. Zapanjen ovim događajem ostao sam zamišljen i srećan ispraćajući jato pogledom dokle god su se vidjele ptice. Fantastično!

 

 

Vrba u proljeće pred OŠ u Brodu


Donji Cerani


Donji_Cerani derventa



Na južnom dijelu opštine, naslonjeni na Osinju i susjedni Prnjavor, nalaze se Donji Cerani, mjesna zajednica osnovana između dva rata, koja danas broji tristotinjak mještana.
Od ljetos ova mjesna zajednica ima novo rukovodstvo, a funkciju predsjednika Savjeta, kojeg čine Milorad Stojaković, Slobodan Nedić, Mladen Stojaković i Danijela Vaslić, obavlja Mirela Vaslić.
Najznačajniji infrastrukturni poduhvat u prethodnom periodu bilo je asfaltiranje puta kroz ovaj dio Cerana, a taj projekat je, kroz nekoliko faza, realizovan od 2011. godine. I ovogodišnjim Planom kapitalnih investicija predviđeno je izdvajanje 30.000 maraka za nastavak izgradnje puta Brezici-Ploče.
– Takođe, podnesen je zahtjev načelniku opštine za postavljanje asfaltne podloge na dijelu puta od škole do Prljače i mosta koji Donje Cerane povezuje sa Prnjavorom. Mještani su već uredili odvodne kanale i učvrstili podlogu, kaže Vaslićeva. Inače, radi se o dionici dugoj 1.100 metara, za koju je već opština finansirala izradu projekta u iznosu od 5.000 maraka.
Za mještane, ali i kvalitetniji rad Savjeta, od velike koristi bila je i rekonstrukcija unutrašnjosti seoskog doma koji je u izuzetno lošem stanju. I tu su vrijedni Cerančani već dali svoj doprinos jer su za vrijeme mandata bivšeg predsjednika sanirali krov objekta.
Pitka voda, prema Vaslićevoj, ne predstavlja problem za mještane jer postoje brojni izvori. Međutim, kako se stanovništvo uglavnom bavi zemljoradnjom, a selo nema vodovod, poljoprivrednici se uglavnom vodom snabdjevaju sa obližnje Ukrine, dovozeći je cisternama. Ipak, sve to dovodi do oštećenja spomenutog seoskog puta na pojedinim dijelovima, najvjerovatnije zbog loše podloge i tereta koji se prevozi.
Centar sela, pored spomenika palim borcima, krasi i područna petorazredna OŠ „Đorđo Panzalović“, obnovljena posle rata, te crkva posvećena slavi Kirijaka Otšelnika. Izgradnja hrama započela je 2001. godine na zemljištu koje je darovao Slobodan Stojaković. Porijeklom iz ovog mjesta je i poznati folk pjevač Mile Kitić, koji često posjećuje zavičaj i učestvuje u akcijama mještana.
Prljača turistički potencijal
Jedna od najvećih atrakcija, ne samo Donjih Cerana, nego i naše opštine, svakako je Prljača. Ovo kupalište, jedino uređeno na teritoriji naše opštine, tokom ljetnih mjeseci privlači veliki broj posjetilaca i iz susjednih opština, tako da bi veće posvećivanje pažnje ovom lokalitetu bilo značajno za selo i ukupnu turističku ponudu, smatra Vaslićeva. Tu se organizuju brojni sadržaji za mlade tokom ljeta, kao i okupljanja pjesnika.
Foto iz arhive: Savko Pećić Pesa
B. N. – Derventa Cafe