Prije otprilike sedam dana, radeći nešto u vrtu na selu, iznenada sam začuo veoma snažan zvuk oglašavanja ptica. Podignuvši pogled prema nebu ugledao sam jato od stotinjak ptica koje su se vraćale sa juga. Neobično je bilo to što je ovo jato onako smušeno kružilo iznad sela, bez ikakvog redoslijeda, vrlo haotično, zbunjeno i u gomili ispuštajući vrlo neobične i snažne zvukove. Ova me je slika veoma iznenadila, pa sam se zainteresovao da pojavu odgonetnem. Odmah sam uzeo fotoaparat i počeo da snimam i pratim. Pitao sam se zašto li se ovo događa, jer smo navikli da iznad sela prelijeću jata u jesen prema jugu, a na proljeće prema sjeveru, ali kad prelijeću obično oglašavanje jata nije tako jako, a lete u savršenoj formacji u obliku slova V, sa vođom na čelu. Nakon otprilike pet minuta takvog nasumičnog kruženja jata ugledao sam u daljini, u pravcu juga, četiri zaostale ptice koje su se veoma trudile da stignu svoje jato. Vjerovatno su bile slabije od drugih ptica i nisu mogle da prate jato, pa su zaostale. Ali ptičija solidarnost i borba za opstanak svakog primjerka vrste prevagnula je kod jata i ono se odlučilo na čekanje slabijih ptica. Četiri zaostale ptice su konačno pristigle, utopile se u haotično jato koje je tako kružilo još pola minuta, kao da se o nečemu dogovaralo. Iznenada je iz tog haosa, u pravcu sjevera, izronila jedna ptica, a sve ostale su ubrzo iz haotičnog jata izlijetale za njom i jato je u savršenom redu i svojoj ptičijoj formaciji nastavilo let do nekog od odmorišta na sjeveru. Zapanjen ovim događajem ostao sam zamišljen i srećan ispraćajući jato pogledom dokle god su se vidjele ptice. Fantastično!
