14. srp 2014.

Seoski turizam vraća život selu

Područje Broda i Dervente ima dobru osnovu za razvoj seoskog turizma, za koji su, osim edukacije stanovništva, potrebni i podsticaji lokalne i republičke vlasti, zaključeno je na sastanku predstavnika turističkih organizacija iz ovih opština i iz Prnjavora.
Seoski turizam vraca zivot selu
Na sastanku o temi “Perspektive razvoja seoskog turizma na području opština Derventa i Brod”, koji je juče organizovao derventski Centar za lokalni i regionalni razvoj, razmijenjena su dosadašnja iskustva i ono što je urađeno na izgradnji i afirmaciji razvoja seoskog turizma, posebno na području opštine Derventa.
Direktor Centra za lokalni i regionalni razvoj Čedomir Ćorić rekao je Srni da su šanse u oblasti seoskog turizma velike i da je potrebno ovom pitanju posvetiti daleko veću pažnju.
“Jedan dio posla ljudi su sami uradili koliko su mogli, napravili su objekte, izletišta, objekte za spavanje, imamo raznovrsnu ponudu hrane i pića. Ono što nedostaje jeste uvezivanje sve te ponude u jednu cjelinu, stalna afirmacija i novčana pomoć lokalne i republičke vlasti”, kaže Ćorić.
Direktor Turističke organizacije u Brodu Slađana Pantić kaže da su na području ove opštine u toku aktivnosti na sakupljanju starih eksponata, ali i ohrabrivanje stanovništva da se počne baviti seoskim turizmom.
“Na neki način oni su već svoje proizvode nudili na tezgama pored puta, ali naša je želja da napravimo uređen objekat i da to bude savršenije. Dosta seoskih domaćinstava je uništeno tokom rata i potrebno je vrijeme da se u sela vrati život”, rekla je Pantićeva.
Sastanak, kome je prisustvovalo i nekoliko vlasnika izletišta i odmarališta na području Dervente, održan je juče u Zavičajnoj kući u Žeravcu u vlasništvu Slavka Đekića.
Đekić kaže da je sačuvana stara kuća iz 1963. godine i da je do sada sakupio više od 300 eksponata.
“Moramo raditi na promociji svega onog što imamo. Mnogo toga se ovdje može vidjeti i mnogo toga više se ne koristi u svakodnevnom životu. Neki se čude što skupljamo starine, ali to je za sve nas hobi, a sve više dolazimo do saznanja da od toga možemo i ostvariti neki prihod”, kaže Đekić.
U nastavku druženja učesnici su posjetili manastir u Bišnji i vodenicu “Dokića mlin”.

Fantastični suton viđen iz zaseoka Tatari prema planini Motajici - nakon ljetnog pljuska na Pavlovdan

 

 

Ljetne slike dvorišta

 

 

Ljetina u Polju - crveni i bijeli luk zimac




Sazrele šljive - biće rakije

 

U Polju proslavljen Petrovdan


Pravoslavni hram u Polju nosi ime svetih apostola Petra i Pavla. Svi Poljčani pravoslavne vjere proslavljaju Petrovdan i tog dana dočekuju brojne goste iz drugih sela, ali i iz daljine. Svečana atmosfera na Slavi, bogata trpeza, puno razgovora i pjesme...i ove godine poslužilo nas je veoma lijepo i toplo vrijeme sa blagim povjetarcem koji je činio pravu svježinu za odsjedanje i razgovor pod vinogradima i hladovini...


Sveti Apostoli Petar i Pavle proslavljaju se 29. juna po starom kalendaru ili 12. jula po novom kalendaru. Petar je bio sin Jonin iz plemena Simeonova, brat Andreja Prvozvanog. Ovog ribara iz Vidsaide, Gospod je nazvao Kifom (Petrom, kamenom). Petar je prvi od apostola jasno izrazio veru u Hrista. Njegova žestoka ljubav i vera u Hrista znala je i za padove, tri puta Petar ga se odrekao u vreme njegovih stradanja, ali je znala i za kajanje i zato je po silasku Svetog Duha na apostole, bio silan propovednik vere u Hrista. Misionario je po Palestini, Maloj Aziji, Iliriku i Italiji. Činio je čuda, vodio je borbu sa Simonom Volhom (vračarem), koji je bio satanin sluga izdavao se za Boga. Po zapovesti Simonova prijatelja – cara Nerona, apostol Petar je osuđen na smrt. Postavio je za episkopa u Rimu Lina i rado pošao na stradanje uz molbu da ga okrenu na krstu naglavačke (strmoglavce) jer je smatrao da nije dostojan da na krstu umre uspravno kao njegov Gospod. Postradao je 67. godine.
 

Pavle (ranije Savle), jevrejin iz Trsa iz plemena Venijaminova, učenik Gamalilov, Farisej i gonitelj hrišćana. Studirao u Tarsu i Jerusalimu. Čudesno je obraćen u hrišćanstvo pred gradom Damaskom gde je pošao da goni tamošnje hrišćane. Krstio ga je apostol Ananije i tada je dobio novo ime i uvršten je u red apostola. Sa neviđenom revnošću propovedao je jevanđelje celoj ondašnjoj vaseljeni (naseljenom svetu). Od Arabije do Španije, među mnogobošcima i među jevrejima. Sve vreme svog propovedanja bio je u životnoj neizvesnosti. Napisao je četrnaest poslanica, pisama koje su ušle u kanon sveštenih i svetih knjiga novoga zaveta. To su njegova pisma crkvama u koje nije stigao, ili crkvama kojima je posle propovedi na njihovo traženje, ili inače imao da da neka objašnjena iz nauke jevanđelja. Postradao je u Rimu, po naredbi cara Nerona, 67. godine (po nekim izvorima godinu dana ranije). Spomen mu se drži 29. juna (12. jula), zatim u nedelju mironosica, u drugu nedelju po Duhovima i 30. juna (13. jula) zajedno sa dvanaestoricom apostola.