1. ruj 2011.

Pečenje rakije

Krajem avgusta spravlja se ili kako to kod nas kažu - peče se rakija. U Polju su najčešće vrste šljive ranka, bjelica i madžarica. Ranije su se gajile i tzv. trnovače koje su bile takodje plave boje, ali znatno sitnije i manje izdašne u davanju rakije. Poneko je pokušavao da odgoji i tzv. miškovačku ranku, ali je ona kod nas zaista rijetko uspjela. Ranka je najpopularnija vrsta šljive u Polju i ona može otprilike po jednom kazanu (oko 80 kg koma) da da i do 12 -13 litara rakije od 45 stepeni jačine. Ona zrije oko Petovdana (12. juli) kada se trese i sakuplja u kace u kojima stoji najmanje 20-ak dana da preradi, te se onda peče.
Madžarica dospijeva u drugoj polovini avgusta kada se prikuplja u kace. U kacama može da stoji duže od ranke jer i vrijeme zahladi, pa se peče u jesen. Vlada mišljenje da je njena rakija najljepša i najbolja. Od madžarice se pravi i odličan pekmez ili džem.
Šljiva bjelica takodje sazrijeva krajem avgusta, vrlo je izdašna u količini rakije koju daje i takodje se peče u jesen. Bjelica je nešto sitnija od ranke ili madžarice i kad sazrije onda je prozirno žućkaste boje. Dešavalo se da ponekad ljudi ostave madžaricu i bjelicu čak i preko zime i peku rakiju na proljeće (uz zaštitu kaca od niskih temperatura). U našem kraju, nešto rjedje i manje od šljivovice, pravi se i rakija od krušaka, jabuka, dunja i kajsija. Nekada se pravila izvrsna rakija i od drijenova. Rakija kruška je odličnog kvaliteta i pravi se jačine izmedju 50 i 60 stepeni.

Prevoz koma do kazana

Kom od šljive ranke

Kazan peče (na slici Luka Marković iz D.Barice)

Oj rakijo rako, ja te volim jako

Kazan peče, a rakija teče

Pecmajstor Vasilj Pavičić iz Polja i pomoćmik Luka Marković

Na kraju rakija završava u drvenim buradima, a kasnije ...

Šljiva madžarica za pekmez