Juče, 7. aprila kroz naš zaseok prošli su ovčari. Sake godine, obično u ovo vrijeme tuda prolaze u potrazi za ispašom za ovce. Našim ljudima je taj događaj neobičan zato što imaju priliku da porazgovaraju sa ovčarima, gorštacima, ljudima drugačijeg kova i mentaliteta. U razgovoru sa njima koji smo i juče imali, stiče se utisak da su pravi stoici. Taj posao je jako težak, iscrpljujući i mogu ga raditi samo veoma uporni, hrabri i jaki ljudi. Pričali su nam o svojim zgodama i nezgodama. Ljudi sa Manjače, braća, koji su ovoga puta provodili ovce bili su baš komunikativni, odgovarali su na naša, možda za njih i neumjesna pitanja. U razgovoru se osjetila njihova velika ljubav prema ovcama bez koje sigurno ne bi ni mogli raditi ovaj posao od koga žive cijeli život. Kao da su se srodili sa ovcama, magarcima, psima čuvarima. Susreću se sa različitim ljudima na putu do svog povratka kući i maju ogromno iskustvo i izvornu narodnu mudrost Dosta naših ljudi počastilo ih je rakijom, posle čega su njihova preplanula lica dobijala još veći sjaj, a razgovor je tekao brže i tečnije. Neki mještani su im spremili rakije za puta. Dobri ljudi.
